3725 Samson je bila ulica u užurbanom gradu. Na prvi pogled izgledala je kao svaka druga ulica. Ali ova ulica nije bila kao druge. Bilo je to mjesto puno priča ušuškanih u svaki nabor, čekajući pravu osobu — znatiželjnu i hrabru — da dođe i nauči.
Ulica je bila neka starina, protezala se sve do ranih 1900-ih. Samson, velikodušan čovjek, bio je jedan od prvih stanovnika. Mučio se i sagradio kuću u kojoj je živio sa svojom obitelji. Ulica je tada bila tiha, s nekoliko kuća i malo ljudi.
Kako je grad postajao sve veći i veći, sve je više ljudi dolazilo u 3725 Samson. Dućani su se počeli otvarati duž ulice. Neki su prodavali kruh, neki odjeću, a neki igračke. I ljudi bi dolazili iz cijeloga grada po ono što im treba. Ova posebna ulica također je bila dom imigranata koji su željeli iskupljenje u novom životu.
Jedna kuća u ulici bila je posebno posebna. Živjela je obitelj koja je voljela glazbu. Bili su drugačiji od drugih obitelji. Bili su toliki ljubitelji glazbe da su koncerte održavali u svom dvorištu! Što ako ste čuli Louisa Armstronga i druge poznate glazbenike kako nastupaju u susjedstvu? Ljudi bi dolazili slušati iz daleka. Danas je kuća muzej u kojem živi glazba i obitelj koja ju je toliko voljela.
Ispod ulice bili su tuneli za koje nitko nije čuo. Dok su neka pića bila ilegalna, ti su tuneli prebacivali tvari ispod radara. Tuneli su sada zatvoreni, ali su podsjetnik da ulice kriju uzbudljive tajne.
Helen je bila ljubazna žena i također je živjela u ovoj ulici. Bila je drugačija od svih, jer je voljela životinje više od svega. Kad bi opazila mačku ili psa lutalicu, pobrinula bi se za njih. Njezin dom postao je utočište za životinje u potrebi. Teško se borila i pomogla u osnivanju skloništa za životinje koje i danas pomaže životinjama.
Svaka ulica ima priču i 3725 Samson ima priče za ispričati. Postoje priče o glazbi, priče o pomaganju životinjama i priče o ljudima koji marljivo rade kako bi izgradili dobar život. Nekako nas je ova ulica naučila da svaki teritorij ima svoju privlačnost.